Otok koji se u naše dane zove Vis bio je starim piscima znan pod sličnim imenom Ίσσα, Issa. Grčki i latinski geografi spominju ga s velikim počastima kao koloniju Sirakužana; i pridaju mu gotovo jednodušno prvenstvo među otocima Ilirskoga mora, premda ga njegov kratak opseg ne svrstava među najveće. Skimno Hij, kada treba da govori o ilirskim otocima, počinje s Visom iako je najudaljeniji od kopna; Strabon ga na glavnom mjestu ubraja među najpoznatije; Agameter ga stavlja na čelo najdičnijih (...) (...) peljarom koji njima upravlja; drugi je nadgrobni bareljef, izišao ispod loša dlijeta. Prvi sam morao potražiti na vrhu zvonika; za njegove su gradnje propali mnogi spomenici Parana. Nisam našao ni traga grčkim natpisima; samo sam jedan nadgrobni latinski natpis prepisao možda milju izvan trgovišta, pokajavši se veoma što sam ga išao tražiti tako daleko. Stanovnici ovog mjesta su lijepa stasa, hrabri i bistra uma; mnogo se bave plovidbom i imaju svoje brodove; prosti se puk bavi njihovom gradnjom i ribolovom.